« Nisi,ali sada znas... | Main
| Ljubav je najjaca... »
Ko bi reko...ja zaljubljen i srecan
2007/11/29,17:37
- Kada neko kaze da je ljubav nema granica,da je ljubav izvan svakog vremena, verujte mu, jer to je istina. U ljubavi nije bitno dal ste mladi,stari, u srednjim godinama, ljubav na svakog isto deluje, i bitno je samo sta osecate prema voljenoj osobi i sta ona oseca prema vama. I sam sam imao prilike da se uverim u to....
- Obican skolski dan. Jesenje sunce je grejalo kao da je jos uvek leto. Bio je odmor i ja sam kao po obicaju visio na prozoru. I tada sam je video, po prvi put u svom zivotu, I svidela mi se. Koliko sam mogao da vidim sa prozora, pricala je sa drugaricom moje najbolje drugarice, I veoma je licila na nju. Pretpostavio sam da joj je to sestra, I da je to devojka sa kojom sam se znao preko neta. Da bi je bolje osmotrio sisao sam ispred skole da kao pricam sa drugovima. Da, nema nikakve dileme to je ona, pomislio sam u tom trenutku. Ona se mnogo bolje znala sa mojim najboljim drugom Kostom, I vise je pricala sa njim, a on joj je cak da moju msn adresu tako da je zasluzan sto smo se znali. Ona mu je rekla da je tog dana bila kod mene u skoli, I da me je videla, I da sam joj se svideo. Ja za to nisam znao, i naravno ispricao sam drugu da mislim da sam je video, I naravno da mi se svidja. On se samo smeskao I nista mi nije rekao od onog sto je ona njemu rekla. I on je smislio plan kako da nas upozna, cak se I snjom dogovarao, a ja nisam imao pojma o tome. Sledeceg dana dosao je kod mene, I rekao da hoce da ide da gleda utakmicu naseg lokalnog fudbalskog kluba. On koji ide jedino na moje ragbi utakmice, I to samo zbog mene, on koji ne moze da smisli fudbal zove mene da idemo da gledamo utakmicu. To mi je odmah bilo sumnjivo. Ali sam pristao. Na kraju mi je samo rekao da treba da se nadjemo sa Majom I njenom drugaricom tamo. Ja sam pogledao I pitao zasto je to tako, a on mi rece nesto kao, pa eto da vas ber upoznam, pa ti vidi sta ces dalje. Kada smo stigli na stadion, u pocetku nismo mogli da ih nadjemo, ali smo na kraju uspeli. Sto smo se vise priblizavali, to se je moj jezik vise zavezivao. Pokusao sam da se pravim da je sve u redu, I nekako mi je uspelo. Odgledali smo utakmicu uz samo nekoliko komentara na igru. Kada je sudija oznacio kraj, mi smo krenuli kuci. Usput smo pricali o nekim glupostima, I stalno smo se smejali. I tada sam primetio nesto sto nisam do tad, imala je najlepsi osmeh koji sam ikada video. Ona mi se sve vise svidjala, I ja nisam znao sta da radim. Najvise sam se plasio njene reakcije, jer je bila malo starija od mene. Kada sam stigao kuci, nisam prestajao da mislim o njoj. Poceli smo da se dopisujemo, I posle nekoliko sms-a ja sam odlucio da joj napisem da mi se svidja I sacekam odgovor. Kada mi je stigao odgovor, bio sam veoma lepo iznenadjen, jer nije napisala ono sto sam mislio da ce napisti. Cak sta vise, napisala mi je da sam sladak(I ja sam se tada pitako kako to zna,kad me jos nije probala), I da bi mogli neki put da popricamo o tome “bez publike”. Onda sam ja predlozio da kao izadjemo na palacinke, I tada bi mogli da popricamo. i ona je pristala.
Izasli smo, pojeli palacinke I malo pricali. Ja sam vise cutao jer nisam znao sta da kazem(po prvi put u zivotu), dok je ona stalno nesto pricala, da li od nervoze ili zasto ne bih znao da vam kazem. Setali smo malo gradom, I ja sam je pitao da li ima neko omiljeno mesto u gradu. Ona je rekla da voli da sedi pored reke, ali posto su sve klupe bile zauzete morao sam da smislim nesto. I onda sam je odveo na moje omiljeno mesto. Bilo je to na brdu koje se nalazi u Leskovcu, I koje je vecim delom naseljeno, ali je samo jedan deo pretvoren u park. Tamo nije bilo osvetljenja,jedina svetlost dopirala je od meseca, I iz okolnih kuca koje su postajele sve manje dok smo se penjali. Put je bio lak, a I ja sam ga poznavao kao moj dzep. Stigli smo negde do polovine, odakle se video skoro ceo grad. Bilo je prelepo, vetar je polako duvao,iz grada ispod nas dopirali su zvuci.Lavez pasa,zvuk sirene,muzika iz klubova sve se to culo... Seli smo na jednu klupu I posmatrali grad kao na dlanu. Prizor je bio neopisiv. A sto je meni bilo najvaznije njoj se svidelo to mesto. Sedeli smo I cutali. Meni je mozak vrio od brzine kojom sam razmiljao sta da kazem I uradim. U jednom trenutku rekao sam sebi:,, Aco sad ili nikad”. Okrenu sam se ka njoj I pogledao je. Tu, obsjana samo srebrnom svetloscu meseca, bila je jos lepsa, a njen osmeh je bio jos divniji, zanosniji. I dok sam je gledao reci su same potekle sa mojih usana:,, E moram nesto da ti sapnem”. Ona me je upitno pogledala, I namestila se tako da mogu joj sapnem nesto na uho. A ja sam je tad nezno uhvatio za bradu, pogledao u oci I rekao:,,Ali na usta”. I polako sam se priblizavao,ne prekidajuci kontakt ocima. Jos samo malo, Iiii da nase usne su se spojile u jedan dugi, nezni poljubac. I kada je svojim usnama tada dotakla moje, osecao sam kao da me je pogodio grom, jer to je bio najlepsi poljubac u mom zivotu.
Nesumljivo je postojala neka hemija izmedju nas, cak sta vise jos uvek postoji. Sta cu, sad je volim. I ona voli mene. I to je ono jedino sto je meni sada vazno. Iako je cesto daleko od mene, iako se vidjamo retko, osecam da je iz nedelje u nedelju,iz dana u dan, iz sata u sat, iz minuta u minut, iz sekunde u sekund, iz trena u tren volim sve vise… ali sada znam da je ta ljubav uzvracena, i ne plasim se... dobro mozda malooo... :D
Komentari